povijest
O školi
Kuća Babić Martina – prva “školska zgrada”.
Na početku 1955./1956. školske godine u školu dolazi učitelj Stjepan Štefić.
O školi i njenim počecima
Počeci osnovnog školstva u Horvatima javljaju se 1935.-1937. godine kada je Stjepan Benceković koji je živio u Horvatima s narednim zagrebačkim srednjoškolcima Lacijem Volfom i Ivicom Ožegovićem, okupio omladince sela Horvati i organizirao kulturno-umjetničko društvo s tamburaškom, pjevačkom i dramskom grupom.Prvi Općeobrazovni tečaj 1937. godine održavao se u kući Bare, Tome i Ignaca Pipića s deset polaznika. Na tečaju su izučavani: povijest, zemljopis, matematika, a čitane su i napredne knjige.
Za vrijeme rata 1941.-1945. godine istakli su se mještani sela Horvati kao naročito požrtvovani borci NOB-a. Za zasluge stečene u ratu i zauzimanjem Pročelnika prosvjetnog odjela Okružnog Narodnog Odbora u Zagrebu, Ivana Bencekovića, mjesto je dobilo školu koja je počela s radom 20.11.1945. godine. Škola osim učitelja Zdravka Belana i odobrenja za rad nije imala ništa drugo, a nastava se održavala u privatnoj zgradi, vlasništvu Martina Babića. Škola je imala 20 klupa, marljivim radom školskog aktiva nabavljena je peć, ormar, ploča, a ostale stvari su se posuđivale u selu. Škola je počela raditi sa četiri razreda u kojima je bilo 44 učenika. Prva školska godina dala je vrlo dobre rezultate, a prisustvo škole se osjetilo u životu cijelog sela zahvaljujući požrtvovnosti i zalaganju učitelja. Bio je to velik i značajan događaj u prošlosti sela čija se omladina isticala revolucionarnim radom, sela koje je dalo u toku NOB-e 124 aktivna borca od kojih je 28 poginulo, a 5 strijeljano. Među strijeljanima u logoru je i mještanin-rodoljub, Stjepan Benceković, čije ime s ponosom nosi naša škola od 23. travnja 1964. godine. Izgradnjom “Zadružnog doma” u kojem su na katu bile dvije učionice, stvoreni su, u periodu 1947.-1949. godine bolji uvjeti obrazovanja.
Na početku školske godine 1955./56. u školu dolazi učitelj Stjepan Štefić za upravitelja, a njegova žena Branka za učiteljicu. Škola radi u novim prostorijama u Zadružnom domu, odlukom kotara škola postaje šestogodišnja. Školska godina 1956./57. počinje 1.9.1956. i škola se pretvara u Narodnu osmogodišnju školu koja godinu dana kasnije ima svih osam razreda sa 93. učenika i četiri nastavnika. 27. prosinca 1957. godine prvi put je zasvjetlilo električno svjetlo u Horvatima, što je bila velika zasluga nekolicine aktivista mjesta i upravitelja škole. U rujnu 1959. godine započinju radovi za novu školsku zgradu, koja je dovršena školske godine 1962./63. Sadašnju školu pomogli su graditi i mještani dobrovoljnim radom, a u zgradi Zadružnog doma uređena su dva stana za nastavnike. Školske godine 1964./65. za direktora škole postavljen je Ivan Magdić. Kompletiran je nastavnički zbor i sva nastava je stručno zastupljena.
U narednom periodu izgrađen je spomenik palim borcima i postavljena spomen bista Stjepana Bencekovića. Razina obrazovanja za učenike postupno se podiže na viši nivo, a škola je sve bolje opremljena nastavnim sredstvima, organiziraju se izleti, učenici sudjeluju na gradskim natjecanjima.
Od tih dana svoje prosvjetno djelovanje i doprinos školi dali su brojni prosvjetni djelatnici kao Matija Abramović, Marija Magdić, Darinka Anđelić, Marija Abramović, Barica Maslać (tajnica), Marija Mihaljević, Slavko Juričić, Miroslav Brkić, Zdenka Ljubić, Josip Bačić(pokojni), Fanika Šikić. Naveo sam samo one djelatnike koji su bili prisutni u životu škole više od 15 godina.
Svoje želje, potrebe i interese učenici zadovoljavaju u brojnim slobodnim aktivnostima. Nastava se održava i van učionica u “školi u prirodi”, izletima-ekskurzijama, obukama plivanja, kroz posjete raznim institucijama (muzejima, kazalištima, koncertima i športskim susretima). Svih 55 godina djelovanja škola održava visok stupanj kulturne i javne djelatnosti kroz javne nastupe i takmičenja učenika u znanju, kulturno-umjetničkim i drugim djelatnostima.
Hrvoje Matičić